Najveća budala

Rodi ti duša ponekad
Sranja koja nebi tribala
I stavi ti kamen na glavu
I upoznaš sebe ka budalu najveću

I šapne ti da ništa ne razumiš
Da sve miriš s krivon miron
Pokušavaš šivat
S konopon i iglon

Troši li čovik uzalud vrime
Kad se nada kumpiru, a nije posadija sime
Misli li čovik svojon glavon
Il je samo napuni, a nekad ostavi praznon

Grezi ti izgledi i predaja brza
I bugva na suvon više se trza
Usnuli pogled i tužno lice
I Bogu više ideš na živce

Goni ze savjest i tražiš spas
Nesiguran drhtav tvoj je glas
Pobjede nema nit će je bit
Dosta ti je svega, svega si sit

<< nazad